Od straha osedela za jednu noć! Dramatična sudbina naše poznate glumice: Gestapo joj upao u kuću, a ona ih nadmudrila odigravši ulogu života!
Neke se uloge igraju za aplauz i slavu, ali Rahela Ferari je svoju odigrala u smrtnom strahu - da bi sačuvala živu glavu na ramenima.
Za jednu od naših najvećih glumica, ta sudbonosna "premijera" odigrala se u mračnom hodniku jedne trošne kuće u Žarkovu, pod bljeskom baterijskih lampi i odjekom nemačkih čizama.
Tada još uvek nije bila nasmejana baka iz "Tesne kože" ili "Metle bez drške". Bila je Bela Rohel Frajnd, mlada žena jevrejskog porekla.
Za vreme okupacije tokom Drugog svetskog rata, život beogradskih Jeverja od samog početka bio je strašan. Kretanje im je bilo ograničeno, nosili su žute trake oko ruke, a potom su počele deportacije.
Kako bi izbegla tu sudbinu, Rahela je pokušala da se sakrije. Počela je da se skriva po podrumima i tavanima na periferiji Beograda kod bilo koga ko je bio voljan da je primi, nekad i u zamenu za novac.
Sekunde između života i streljačkog stroja
Bila je to noć uoči njenog 30. rođendana. Dok je Beograd bio pod okupacijom, Bela se krila pod imenom "Ruža", predstavljajući se kao glumica iz Vojvodine.
Kada je Gestapo snažno zakucao na vrata, tišina u kući postala je teža od olova. Paralizovana strahom, Bela je krenula ka vratima.
A onda se dogodilo čudo prerušeno u komšinicu Smiljku.
"Ružo, kaži dragička! Primili su te u pozorište u Pančevu!" - povikala je Smiljka, bacivši se Beloj u zagraljaj pred zapanjenim agentima.
U tom trenutku, Bela je odigrala ulogu svog života. Umesto drhtavog glasa, hodnikom se prolomio smeh.
Zbunjenim predstavnicima Gestapoa porucila da su joj doneli sreću i da mora da ih časti.
Grlila je neprijatelje, nudila ih rakijom, slavila "lažni" angažman sa toliko žara da su gestapovci zaboravili ono najvažnije - da joj traže ličnu kartu.
Cena preživljavanja
Sledećeg jutra, kada se pogledala u ogledalu, Ruža više nije bila ista. Iako je imala tek 30 godina, iz ogledala ju je gledala žena potpuno sede kose. Strah koji je te noći prostrujao njenim telom bio je toliko silan da je njena smeđa kosa preko noći postala bela.
Rat joj je odneo sve - porodicu, dom i bezbrižnost. Preživela je krijući se po tavanima sa koleginicom Kapitalinom Erić, čekajući slobodu koja je stigla 1944. godine.
Od pepela do legende
Nakon rata, Bela se vratila onome što je najbolje znala - sceni. Sedamdesetih godina uzima umetničko ime Rahela Ferari, ime koje će postati sinonim za vrhunsku komediju i toplinu.
Njen smeh na ekranu bio je pobeda nad onom noći u Žarkovu. Njena bela kosa, koju je kasnije često prikrivala perikama ili je ponosno nosila u poznim godinama, bila je kruna žene koja je prevarila smrt.
Danas, kada se nasmejemo njenim replikama, setimo se da je iza tog humora stajala neverovatna snaga volje.
Rahela Ferari nas je napustila 1994. godine, ali njena priča ostaje kao podsetnik - najveće pobede se nekada izvojuju smehom.